Značajan broj stvaralaca poniklih na prostoru Vasojevića su kroz minule vjekove svojim djelima dokazivali da je Limska dolina istinski rasadnik vrsnih intelektualaca i umjetnika. To su svakako potvrdile brojne ovovremene ličnosti kadre da se izdignu iznad običnosti i zaplove u svijet predodređen samo za izabrane. Važno je napomenuti da među njima ima i mladih ljudi koji su na pragu života počeli da ispisuju sopstvenu biografiju dužnu svakog poštovanja. Među njima se svakako izdvaja dvadesetšestogodišnji Željko Novović iz sela Trepča, kod Andrijevice, koji se, pored toga što je prije tri godine sa prosječnom ocjenom deset diplomirao na Fakultetu za saobraćaj, komunikacije i logistiku, uspješno bavi slikarstvom i nizom drugih djelatnosti koje svjedoče o njegovoj svestranosti. Ono što ga čini posebnim je i njegov pogled na svijet, u kom, za razliku od njega, većina njegovih vršnjaka žudi za skupim stvarima i brzim životom. Za njega je, kako navodi, umjetnost uzvišena djelatnost, koja često ostane zarobljena unutar čovjeka.
Ističe da je njegova sklonost ka slikarstvu došla do izražaja još u osnovnoj školi i da se kasnije potvrdila tek nakon završetka studija.
-Još tokom osnovne škole postojala je primijetna razlika između mojih vršnjaka i mene kada je u pitanju likovno obrazovanje. Naravno, to je nekim nastavnicima, kao što je Sreten Jokanović, zapalo za oko. Tokom daljeg škollovanja, zbog niza otežavajućih okolnosti udaljio sam se od crtanja. Međutim, po završetku studija, upoznajem velikog čovjeka, pravog prijatelja i sjajnog slikara, našeg Beranca Gorana Rakočevića. Kroz komunikaciju sa njim i posmatranje njegovih slika, dosao sam na ideju da bih možda trebao da počnem da slikam, što je on sa oduševljenjem prihvatio i ponudio da mi pomogne oko nabavke materijala neophodnog za početak. Naravno, sve ovo ne bi krenulo u tom pravcu da nisam imao podršku porodice. Posle nekoliko dana, stigao je prvi set četkica, uljanih boja i platna različitih dimenzija. Iste večeri, završena je i prva slika – ističe Novović.
Naglašava da mu je ta slika, koja mu se na početku učinila kao savršena, dala snage da nastavi da se ozbiljnije posveti slikarstvu.
- Na startu oduševljenja nije falilo. Za kratak period sam uradio još nekoliko slika. Međutim, kako je njihov broj rastao, sve više sam uočavao propuste na onim prethodnim. Počeo sam da ih dorađujem, sređujem. Koristio sam luteraturu na internetu, analizirao slike starih majstora, pokušavao da “provalim” kako su oni radili neke elemente. Naravno, trud se isplatio, slike su već počele da dobijaju neku prihvatljivu formu, koloritski su bile dosta sređenije. No, najveću zahvalnost dugujem mom prijatleju Slobodanu Dimitrijeviću, slikaru iz Srbije koji zadnjih nekoliko godina živi i stvara u Beranama. On je neko ko je nesebično, krajnje iskreno, prijateljski, ali i veoma profesionalno pristupio analizi nekih mojih slika, ukazujući na propuste, najčešće vezane za kolorit. Upijajiući sve njegove sugestije i primjenjujući ih, uspio sam da postignem ono što ranije nisam mogao. Danas, moj opus čini više od 50 slika, od kojih je tridesetak u mom ateljeu i one su uvijek spremne za izložbe. Dosta slika sam prodao, neke sam poklonio najdražim osobama, neke su namijenjene već nekome, a neke prosto ne zelim otuđiti, jednostavno su prirasle za srce- navodi Novović.
Podsjeća da je do sada izlagao dva puta. Prva izložba je bila kolektivnog kakraktera i održana je u Polimkom muzeju u Beranama. Druga njegova izlozba je bila samostalna kada je ljubiteljima umjetnosti svoje radove predstavio u andrijevičkom Domu kulture. Navodi da priroda i njene blagodeti zauzimaju dominantno mjesto na izlaganim slikama.
- Crna Gora je idealno mjesto za inspiraciju stvaralaca. Prirodne ljepote koje vire iza svakog “ćoška” idealni su motivi za slikare. Inspiriše me sve što je lijepo, sve što je istinito, stvarno i neprolazno. Trudim se da neke trenutke i elemente iz prirode prenesem što realnije na platno. Često zbog toga nailazim na kritike od nekih kolega slikara, obično onih koji slikaju apstrakciju. Držim se toga da je grijeh mijenjati nešto što je Bog stvorio i da ništa ne može biti ljepše od Božijeg stvaralaštva. Zato slikam prirodu i njene plodove u stvarnom obliku. Inače, sve slike su mi drage, svaka u sebi sadrži neku poruku, neki poseban trenutak. Svaka slika je priča za sebe, posebna i neponovljiva. Omiljena koju sam uradio je “Čežnja”. To je slika koja za mene ima posebnu simboliku i zaista je rađena sa mnogo ljubavi. Slika koja je za mene više od slike – ističe Novović.
Naglašava da je dugačak spisak stvari koje pored slikarstva voli da radi.
- I pored toga što sam diplomirani saobraćajni inženjer trenutno sam bez posla. Međutim, na selu čovjek uvijek može da nađe neku zanimaciju. Još od malih nogu trčao sam sa đedom, uvijek noseći čekić u rukama. To me i danas prati. Volim da se družim sa alatom, da nešto popravim, napravim, izumim. Volim ribolov, životinje, šetnje u prirodi, planine, rijeke, druženje. Volim da napravim dobru fotografiju. Da radim u pčelinjaku, da pročitam neki lijep tekst, neku lijepu pjesmu i da naravno dam puni doprinos jačanju porodičnog biznisa sa kojim se bavi moja familija. Posebnu ljubav gajim prema starodobnim automobilima. Nadam se da ću uskoro postati vlasnik jednog takvog vozila – naglašava Novović, zaključujući svoju ispovijet riječima pjesnika Miroslava Antića: „Svašta umem, stvarno umem, samo sebe ne razumem.”
D. Jovović


Rijetko posežem za olovkom

Ovaj mladi umjetnik najčešće koristi uljanu tehniku. Obično je to ulje na platnu, ali često se kao podloga nađe i lesonit ili šper ploča.
- Lično, ulje koristim jer mi najviše prija za rad, pruža mnogo više mogućnosti nego ostale tehnike. Osim ulja, volim da radim grafiku, mada, iskreno, rijetko posežem za običnom olovkom – kazuje Novović.


Treba ostati umjetnik

- Pikaso je davno kazao: “Svako dijete je umjetnik. Problem je ostati umjetnik nakon odrastanja.” To ukazuje da svi mi u sebi krijemo neki talenat, a od nas zavisi da li ćemo ga otkriti i podijeliti sa drugima, ili će ostati zarobljen u nama. U vremenima kakva jesu talenat kod mladih će prije doći do izražaja ako ne budu žurili za skupm telefonima, automobilima, brzim životom, ako pokušaju da uspore vrijeme, ispune dan, ispune godinu, ispune život – smatra Novović.